Aerobni energetski kapacitet (aerobna izdržljivost ili kardio-respiratorna izdržljivost ) definira se kao sposobnost obavljanja tjelesne aktivnosti kroz duže vrijeme u uvjetima aerobnog metabolizma, popularno uz prisutnost kisika, odnosno intenziteta oslobađanja energije u jedinici vremena. Općeprihvaćeni parametri za procjenu aerobnoga energetskog kapaciteta su maksimalni primitak kisika (VO2max), aerobni prag (AeP), anaerobni prag (AnP), ekonomičnost (E) i efikasnost. Aerobni ili laktatni prag definiran je porastom intenziteta tjelesne aktivnosti na kojemu dolazi do znatnije aktivacije anaerobne glikolize u odnosu na mirovanje u radnom mišićju i do porasta koncentracije mliječne kiseline u krvi. Taj prag se javlja pri intenzitetu od oko 40 – 60% VO2max i koncentraciji mliječne kiseline u krvi od oko 1,5-2 mmol/l. Maksimalno laktatno stabilno stanje (MLSS) ili anaerobni prag (drugi ventilacijski prag) definiran je intenzitetom pri kojem je još uvijek moguće postići stabilno stanje VO2 i mliječne kiseline u krvi, tj. može se uspostaviti ravnoteža između procesa akumulacije i razgradnje mliječne kiseline (Barstow i sur., 1993).
Važno je istaknuti da na energetski kapacitet, osim samih energetskih kapaciteta, utječe i razina motivacije, osobnosti sportaša, efikasnost biokemijskih procesa u mišićima i količina glikogenskih zaliha. Razina aerobnog kapaciteta povoljno djeluje na efektivnost treninga, odnosno na sprečavanje nastajanja umora što bi imalo za posljedicu smanjenje intenziteta i ekstenziteta treninga. Isto tako omogućava realizaciju intenzivnijeg trenažnog procesa jer ubrzava oporavak između intervala opterećenja i na taj način omogućava i širi izbor trenažnih metoda i sadržaja. Aerobni kapacitet je također preduvjet je za efikasno korištenje ekstenzivne ili intenzivne intervalne metode, a posebno se to odnosi na ponavljajuću metodu. Velika preventivna vrijednost kod srčano-žilnih oboljenja te poboljšanje ukupnog psihičkog stanja sportaša, postavljaju ovu sposobnost ne samo na mjesto jedne od najvažnijih kondicijskih sposobnosti, nego i kao preduvjet razvoja drugih kondicijskih sposobnosti (Sekulić i Metikoš, 2007).
