Tijekom većine natjecanja u izdržljivosti, sportaši se uvelike oslanjaju na energiju razvijenu kroz aerobni sustav. Iz tog razloga, planovi treninga za mnoge sportaše izdržljivosti stavljaju gotovo isključivi fokus na razvoj aerobne kondicije i izdržljivosti. VO2max test je najučinkovitije mjerenje sposobnosti tijela da isporuči i koristi kisik za proizvodnju energije koju mišići mogu koristiti. VO2max (također poznat kao maksimalna aerobna snaga) jednostavno predstavlja maksimalan volumen kisika (O2) koji se može koristiti.
Ovo mjerenje je važno jer što više kisika pojedinac može potrošiti, to se više energije (ATP) može proizvesti za mišiće za kontrakciju. Da bi se sportaš mogao brže kretati, mora biti dostupno više energije kako bi se mišić mogao brže kontrahirati, kontrahirati s većom silom ili nekom kombinacijom ovo dvoje. Stoga, što više energije sportaš može osloboditi kroz aerobni sustav, to se sportaš može brže kretati.
Mjerenje ove varijable zahtijeva korištenje uređaja koji mjere kisik i ugljični dioksid zajedno s monitorom volumena i brzine disanja. Proces uključuje mjerenje količine kisika koja se konzumira pri svakom udisanju, količine ugljičnog dioksida koju sportaš proizvodi i količine zraka koju sportaš udiše i izdiše. Sve ove mjere koriste se za izračunavanje stvarne ekstrakcije kisika iz okolnog zraka za korištenje od strane mišića za stvaranje korisne energije.
Imajte na umu osnovne izračune koji se koriste za izvođenje vrijednosti potrošnje kisika. U osnovi, potrošnja kisika (VO2) jednaka je minutnom volumenu srca pomnoženom s razlikom u koncentracijama kisika u arterijskoj i venskoj krvi (razlika A-V O2).
To se izražava sljedećom jednadžbom:
VO2 = minutni volumen srca (Q) × (A-V) razlika O2
Srčani minutni volumen određuje se prema sljedećem:
Srčani minutni volumen = broj otkucaja srca × udarni volumen
Stoga se potrošnja kisika može izraziti i na sljedeći način:
VO2 = broj otkucaja srca × udarni volumen × (A-V) razlika u O2
Kako se povećava intenzitet vježbanja, povećava se minutni volumen srca i povećava se ekstrakcija kisika iz krvi u mišićima. To rezultira povećanjem VO2. U nekom trenutku postiže se maksimalni broj otkucaja srca (a time i minutni volumen srca), a VO2 plato s povećanjem brzine rada. Najveća izmjerena stopa potrošnje kisika obično se definira kao VO2max.
Tipičan test VO2max počinje zagrijavanjem od 10 do 15 minuta relativno laganog napora nakon čega slijedi progresivni test do iscrpljenosti. Progresivni dio testa trebao bi trajati između 6 i 12 minuta, ovisno o tome kada se sportaš umori. Tipične granične točke za VO2max test uključuju postizanje voljnog umora, postizanje platoa u VO2 s povećanjem brzine rada i postizanje respiratornog kvocijenta (VCO2/VO2) većeg od 1,10. Podaci testa prikupljeni tijekom testa VO2max mogu uključivati mjerenje praga ventilacije (VT) kao što je identificirano karakterističnim promjenama brzine disanja (VE) u odnosu na VO2. Ekvivalenata ventilatora za O2 i CO2 (VCO2 i VO2) u odnosu na VE također se može nacrtati kako bi se identificirao prag ventilacije.
Ventilacijski prag se obično koristi za identifikaciju maksimalnog održivog napora koji sportaš može održati. Često je u korelaciji s laktatnim pragom, koji se identificira mjerenjem koncentracije laktata u krvi tijekom progresivnog testiranja opterećenja. Definicija praga laktata razlikuje se od laboratorija do laboratorija i od jednog fiziologa ili trenera do drugog; međutim, sve dok se za utvrđivanje praga koriste dosljedne metode, mogu se napraviti usporedbe od jednog testa do drugog. Ostali čimbenici koje treba uzeti u obzir pri usporedbi podataka testa iz jednog laboratorija u drugi uključuju nadmorsku visinu ispitnog prostora, duljinu korištenih faza, povećanje brzine rada iz jedne faze u drugu, protokol zagrijavanja, prehranu i hidrataciju prije testiranja upute i količinu odmora prije testiranja.
Mjerenje potrošnje kisika putem neizravne kalorimetrije (uptake kisika) također se može koristiti za izračunavanje potrošnje energije tijekom vježbanja. Ovi izračuni mogu odrediti ukupne kalorije oksidirane energije, kao i postotke i količinu ugljikohidrata i masti koji se koriste pri svakom radnom opterećenju. Ova vrsta analize je vrlo korisna za sportaše koji žele izračunati stvarnu potrošnju energije kako bi pratili unos prehrane (npr. sportaši s ciljevima za sastav tijela). Ovi podaci su također korisni za sportaše koji se natječu primjerice u disciplinama trčanja 10.000 m ili maratona gdje će se zalihe glikogena vjerojatno iscrpiti tijekom natjecanja; ovi sportaši mogu koristiti informacije za osmišljavanje odgovarajućih strategija za gorivo i tempo. Najbolji scenarij je kada fiziolog za tjelovježbu i registrirani dijetetičar (onaj koji ima iskustvo u sportskoj prehrani) mogu raditi zajedno kako bi predstavili te podatke sportašima i pomogli im da osmisle ispravne ciljeve prehrane.
Ispitivanje laktatnog profila može se provesti sa ili bez potrošnje kisika ili neizravnog mjerenja kalorimetrije